Liposukcija je prvenstveno metoda oblikovanja, konturiranja tijela, a ne metoda mršavljenja, odnosno skidanja suvišnih kilograma kako mnogi pacijenti pogrešno smatraju. Radi se o jednoj od najčešćih kirurških procedura u estetskoj kirurgiji. Liposukcija se vrši pomoću uređaja koji proizvodi negativan tlak. Potkožno masno tkivo se izvlači pomoću posebnih cjevčica ili kanila kroz male kožne rezove od 4-5 mm dužine. Kanile su povezane s uređajem koji proizvodi negativan tlak (aspirator) preko silikonskog crijeva. Idealan pacijent za liposukciju ima normalnu ili blago povećanu tjelesnu tećinu, lokalizirane nakupine potkožnog masnog tkiva koje ne može eliminirati vježbanjem ili dijetalnom prehranom, ima između 20 i 45 godina života, normalnu napetost ili tonus kože, i dobrog je općeg i kardijalnog zdravstvenog stanja.

Napetost ili tonus kože je izrazito važna u postoperativnom periodu jer se takva koža, zbog svoje elastičnosti, može stezati ili kontrahirati, odnosno prilagoditi novoformiranim konturama potkožnog masnog tkiva. Pacijent s kožom koja je prožeta strijama definitivno nije kandidat za liposukciju jer je takva koža nepovratno izgubila elastičnost, a posljedica liposukcije je potenciranje suvišne viseće kože i veća vidljivost produbljenih strija.

Liposukcija se može vršiti u većini tjelesnih regija gdje postoji potkožno masno tkivo deblje od 2 – 3 cm. Ipak, liposukcija se najčešće izvodi na prednjem trbušnom zidu, bokovima, unutrašnjim i vanjskim plohama bedara, unutrašnjim plohama koljena, lateralnim plohama stražnjice te na muškim mliječnim regijama kod ginekomastije. Liposukcija se može vršiti u općoj (tretirani areali obuhvaćaju veću površinu) ili lokalno potenciranoj anesteziji (ako tretirani areali obuhvaćaju malu površinu).

Nakon višegodišnjeg iskustva temeljenog na brojnim zahvatima liposukcije, smatramo da je hidroliposukcija najprikladnija metoda koja postiže najbolje estetske rezultate. Hidroliposukcija postiže najoptimalniji rezultat ako se koristi kombinacija duboke i površinske liposukcije. Mi koristimo isključivo tanke kanile, promjera 3 i 4 mm, koje odlično tuneliraju, odnosno razbijaju potkožno masno tkivo, a potom ga izvlače van. Takve kanile omogućuju kirurgu izvrsnu kontrolu površine kože iznad tretiranih područja, što smanjuje mogućnost za nastanak postoperativnih iregularnosti površine kože (udubine, izbočine). Osim toga, tanke kanile minimalno traumatiziraju okolna tkiva, prvenstveno krvne žile, te  su postoperativni hematomi i otekline bitno manje izraženi, a postoperativni oporavak znatno brži, praćen gotovo bezbolnim ranim postoperativnim tijekom.

Nakon izvršene  hidroliposukcije, većina pacijenata smršavi 5 – 10 kg u nekoliko postoperativnih mjeseci. Iako nije jasno objašnjenje za navedenu pojavu, ona je vrlo dobrodošla našim pacijentima. Hidroliposukcija je metoda trajnog uklanjanja tvrdokornih masnih naslaga koje se ne mogu ukloniti nikakvim drugim načinom, ali samo u slučaju ako pacijent promijeni dotadašnji režim prehrane i tjelesnih aktivnosti, odnosno ako se ne udeblja za više od desetak kilograma. Hidroliposukcija može uspješno odstraniti nakupine celulita ako se radi o početnim stadijima celulita koji nisu karakterizirani trajnim fibroznim promjenama u potkožnom masnom tkivu. Ako se radi o završnom stadiju celulita, poznatom kao „narančina kora“, tada liposukcija ne može idealno izgladiti kožu, ali može bitno poboljšati konture operiranih područja.

Metode za uklanjanje masnog tkiva

  • Prva metoda liposukcije je bila „suha“  ili klasična liposukcija (engl. „dry liposuction“) koja se danas koristi vrlo rijetko.  Nakon toga su se razvile sljedeće vrste liposukcije:
  • Hidroliposukcija, odnosno tumescentna varijanta hidroliposukcije (engl.“ wet liposuction, superwet liposuction“)
  • ultrazvučna liposukcija (engl.“ ultrasound-assisted liposuction“- UAL)
  • vibrirajuća liposukcija (engl. „power assisted liposuction“- PAL)
  • laserska lipoliza (engl. „laser assisted liposuction“), ograničena za tretman manjih nakupina potkožnog masnog tkiva; 250 ml masnog tkiva se približno odstranjuje u jednoj seansi
  • liposukcija s dvostrukom cjevčicom, odnosno kanilom (engl. „twin cannula assisted liposuction“- TCAL)

Hidroliposukcija

Mi koristimo isključivo hidroliposukciju za koju smatramo da postiže najbolje estetske rezultate te omogućuje kratak postoperativni period i brz povratak pacijenta uobičajenim životnim aktivnostima. Kod hidroliposukcije preoperativna područja se infiltriraju s fiziloškom otopinom koja sadrži lokalni anestetik i vazokonstriktor (najčešće koristimo lidokain i adrenalin). Lidokain omogućuje gotovo bezbolan rani postoperativni tijek. Adrenalin postiže stezanje ili konstrikciju malih krvnih žila potkožnog masnog tkiva čime omogućuje kirurgu da izvlači više masnog tkiva, a znatno manje sukrvice. Navedena otopina odvaja potkožno masno tkivo od podležećih mišića i omogućuje lakše uklanjanje masnog tkiva i minimizira mogućnost za intraoperativno oštećenje mišića. Varijanta hidroliposukcije je tumescentna tehnika u tijeku koje se aplicira oko 3 puta više tekućine od ukupne količine masnog tkiva koja se planira odstraniti.

Mi postižemo odlične rezultate kombinacijom duboke i površinske hidroliposukcije kanilama promjera  3 i 4 mm. Smatramo da je za optimalan estetski rezultat osim navedene metode bitno višegodišnje iskustvo i manualna spretnost kirurga te njegova sklonost estetskom skulpturiranju tijela. Zahvat hidroliposukcije obično traje 1 – 3 sata, ovisno o opsegu tretiranih područja. Nakon završetka zahvata zatvaramo rezove intrakutanim šavovima koji su locirani ispod površine kože i koji posljedično omogućuju gotovo nevidljive  ožiljke. Neposredno nakon završetka zahvata, pacijentu se postavlja poseban steznik koji se nužno mora nositi sljedećih 4 – 8 tjedana jer omogućuje bolje stezanje ili kontrakciju kože, te znatno bolje prilagođavanje kože prema potkožnom masnom tkivu, odnosno bolje konturiranje ili oblikovanje tijela.

 

Dijelovi tijela s kojih je moguću ukloniti masno tkivo liposukcijom

– lice (obrazi) , podbradak

–  grudi (ginekomastija), trbuh, bokovi

– stražnjica

– bedra

– potkoljenice

– nadlaktice

– koljena

 

Postupak

Prvi korak je preoperativni pregled pacijenta. Pristup svakom pacijentu je strogo individualan. Uzima se temeljita obiteljska i osobna anamneza (pušenje, sklonost alkoholu, kronično uzimanje aspirina, kronične bolesti i drugi podaci).  Želje i očekivanja pacijenata od zahvata se pažljivo saslušaju. Nakon razgovora slijedi pregled, a važan dio pregleda je psihološka evaluacija svakog pacijenta. Važno je ustanoviti eventualne asimetrije regija koje će biti operativno korigirane. Notirane asimetrije moraju se predočiti pacijentu te fotografski preoperativno evidentirati. Vrlo važan dio pregleda je palpacija kože i potkožnog tkiva, odnosno procjena napetosti ili tonusa kože i mišića koji se nalaze ispod masnog tkiva. Nakon toga slijedi mjerenje opsega tretiranih područja radi usporedbe istog opsega u postoperativnom tijeku, da bi se rezultat operacije mogao egzaktno evaluirati.

Kirurška procedura

Preoperativni „marking“ ili označavanje regija koje će biti tretirane liposukcijom u stojećem položaju. Iscrtane su regije prednjeg, bočnih trbušnih zidova (bokovi) te lateralnog ili bočnog zida desne bedrene regije gdje najčešće perzistiraju naslage potkožnog masnog tkiva. Vanjski obris flomastera označava cijelu ciljnu regiju hidroliposkucije, a unutarnji obrisi i crte označavaju areale gdje je potkožno masno tkivo najobilnije izraženo. Strelice označavaju smjerove prodiranja kanila kroz potkožno masno tkivo.

Hidroliposukcija uključuje preoperativnu aplikaciju fiziološke otopine s adrenalinom i lidokainom u regije koje se planira operirati. Cilj aplikacije navedene otopine je sužavanje ili vazokonstrikcija krvnih žila kojima masno tkivo obiluje, da bi se tijekom zahvata izvlačilo što više masnog, a što manje sukrvavog sadržaja, te analgezija ili smirivanje boli u ranom postoperativnom tijeku.

Ubodni rez  („stab incision“)  skalpelom koji je dug oko 4 mm. Navedeni rez se vrši izvan granica regija liposukcije, a mora biti dovoljno širok da kanile za liposukciju mogu nesmetano prolaziti kroz rez. Navedeni rez se šiva preciznim intrakutanim šavom čime se postiže gotovo potpuna nevidljivost ožiljka.

Kanile za liposukciju se uvode kroz ubodne rezove. Potom se kanila provlači kroz potkožno masno tkivo na dubini od 2–3 cm. Najčešće koristimo kanile za liposukciju promjera 4 i 3 mm jer najmanje traumatiziraju tkivo, uključujući i krvne žile koje su rasprostranjene u masnom tkivu, a istovremeno omogućuju adekvatno i brzo izvlačenje masnog tkiva, odlično konturiranje tijela, te smanjuju šansu za iregularnosti površine kože. Navedene kanile omogućuju izvođenje hidroliposukcije u dubljim i površnim slojevima potkožnog masnog tkiva.

Na slici su prikazane kanile za liposukciju promjera 3, 4, 6 i 7 mm. U „Ordinaciji  Ostojić“ većina hidroliposukcija se vrši najtanjim kanilama promjera 3 i 4 mm kojima se može postići bolja kontrola izvlačenja masnog tkiva, a istovremeno je trauma okolnog tkiva bitno manja nego kod uporabe kanila većeg promjera.

Prikazan je najsuvremeniji uređaj, odnosno aspirator kojim se vrši liposukcija. Aparat radi na principu negativnog ili usisnog tlaka kojim se potkožno masno tkivo izvlači kroz kanile, zatim kroz crijevo prolazi do skalirane boce aspiratora.

Na gornjim slikama je prikazano stanje prije i nakon izvršene hidroliposukcije lijevog boka. Može se primijetiti da postoji značajna razlika u količini potkožnog masnog tkiva koje se može obuhvatiti između palca i kažiprsta nakon temeljitog odstranjenja suvišnog potkožnog masnog tkiva. Navedeni postupak značajno skraćuje opseg struka, što je osnovni cilj liposukcije; konturiranje ili oblikovanje tijela.

Završena je liposukcijska procedura na desnoj strani prednjeg trbušnog ili abdominalnog zida, što je zorno prikazano testom palca i kažiprsta na slici lijevo. Istim testom prikazano je obilno potkožno masno tkivo lijeve strane prednjeg trbušnog zida prije liposukcije. Evidentna je razlika u debljini tkiva koje se može obuhvatiti prstima između desne operirane i lijeve neoperirane strane prednjeg trbušnog zida.

Isti slučaj je prikazan iz različitih projekcija. Na slici lijevo je vidljivo da je desna strana trbušnog zida znatno niža u odnosu na lijevu neoperiranu stranu. Na slici desno istovremeni prikaz testa prstima.

Na slici lijevo se vidi obilno masno potkožno tkivo lijevog boka. Nakon temeljite hidroliposukcije vidi se da je iznos potkožnog masnog tkiva drastično smanjen, kao i opseg struka, što bitno doprinosi ljepšoj konturi prednjeg i bočnih zidova trbuha, odnosno cijelog tijela.

Usporedba između izvršene hidroliposukcije desne bedrene regije i suprotne, lijeve strane koja nije operativno tretirana. Evidentna je bitno bolja kontura desne noge u odnosu na suprotnu stranu. Komparacija se može izvršiti i pomoću vidljivih crta nacrtanih tijekom preoperativnog markinga.

Rez kroz koji se uvodi kanila je dugačak 5–6 mm. Mi uvijek šivamo rezove hidroliposukcije intrakutanim šavom kao što je prikazano na gornjim slikama. To je egzaktno šivanje po principima estetske kirurgije s krajnjim ciljem da ožiljak bude gotovo nevidljiv i da se izbjegnu tragovi vanjskih pojedinačnih šavova.

Nakon šivanja svih rezova liposukcije i postavljanja prijevoja, postavlja se poseban steznik za liposukciju. Prikazani su primjeri steznika za kompletnu liposukciju trbuha i nogu (slika lijevo), odnosno steznika za liposukciju trbuha i bokova (slika desno). Nošenje steznika je  vrlo bitno u postoperativnom tijeku jer omoguće znatno bolje stezanje ili kontrakciju kože operiranih regija što doprinosi boljem  konturiranju tijela. Dodatno, steznici predstavljaju mehaničku zaštitu operiranih regija od trauma, među kojima su pokreti trenja potencijalno najopasniji. U našoj praksi primjenjujemo najkvalitetnije steznike.

Na gornjim slikama je prikazana skalirana boca aspiratora s odstranjenim masnim tkivom 2 sata nakon izvršene hidroliposukcije. Na skali boce vidljivo je da je ukupno odstranjeno 2000 ml masnog i sukrvavog tkiva pri čemu na sukrvicu otpada samo oko 200 ml ukupnog sadržaja, a sve ostalo je čista potkožna mast. To je rezultat primjene hidroliposukcije pri kojoj se regije preoperativno infiltriraju s fiziološkom otopinom s adrenalinom i lidokainom. Navedena otopina uzrokuje vazokonstrikciju ili stezanje krvnih žilica u masnom tkivu i stoga se odstranjuje puno više čistog masnog tkiva, a znatno manje sukrvice, što je vidljivo na donjim slikama. Lidokain kao analgetik doprinosi stanju analgezije ili odsustva boli u ranom postoperativnom tijeku.

Prikazani su komadići čiste, beskrvne potkožne masti kako prolaze kroz crijevo aspiratora.

Postoperativni period 

Preporuča se mirovanje nekoliko dana, te spavanje na leđima s blago podignutim nogama. Poželjne su lagane kratke šetnje. U prva dva postoperativna dana može se javiti blago povišena temperatura (do 38 C) koju ne treba liječiti, ili se može uzeti antipiretik. Pacijenti mogu osjećati malaksalost, blagu zaduhu pri naporu, pospanost u prvih nekoliko postoperativnih dana. Preparati acetilsalicilne kisleine (Aspirin i Andol) se ne smiju uzeti jer povećavaju šansu za krvarenje. Mi preporučamo antibiotik širokog spektra nakon otpusta pacijenta (preferiramo Sumamed, 500 mg, po uobičajenoj shemi). Hematomi, odnosno otekline operiranih regija, mogu biti najizraženiji 2-4 dana nakon zahvata, obično traju 3-4 tjedna. Oporavak se može ubrzati tretmanima limfne drenaže, a obično je dovoljno desetak tretmana tijekom 3 postoperativna tjedna.

Steznik se nosi minimalno 6, a optimalno 8 tjedana. Steznik se ne skida prvi postoperativni tjedan, a potom se može skinuti do pola sata dnevno. Pacijenti ne pate od postoperativnih bolova jer primaju intramuskularne injekcije prvi postoperativni dan, a potom tablete analgetika sljedećih nekoliko dana. Većina pacijenata opisuje blage boli u operiranim regijama koje uspoređuju sa bolovima u mišićima nakon pretjerane tjelesne aktivnosti. Rezultat liposukcije je definitivan nakon 3-4 mjeseca.

Komplikacije

Komplikacije zahvata su veoma rijetke. Moguće su rane i kasne komplikacije:

Rane komplikacije su:

  • krvarenje
  • infekcija
  • masna embolija
  • formiranje seroma ili tekućine u prostorima odakle je odstranjeno masno tkivo
  • alergijske reakcije na lijekove i šavove koji se koriste tijekom kirurškog zahvata

Kasne komplikacije su:      

  • iregularnosti površine kože  (udubine ili izbočine kože u tretiranim područjima tijela)
  • hipertrofični ožiljci i  keloidi (vrlo rijetko, a mogu se pojaviti  samo kod osoba koje su sklone stvaranju hipertrofičnih ožiljaka i keloida)
  • potkožne „grudice“ masnog tkiva i/ili celulita (engl. „numbness“)

Mogu li smršaviti pomoću liposukcije?
Mnogi pacijenti pogrešno tumače ovaj zahvat i smatraju ga metodom skidanja suvišnih kila odnosno mršavljenja. Liposukcija je prije svega metoda oblikovanja ili konturiranja tijela. Iako su zabilježeni cesti slučajevi gdje pacijenti nakon, primjerice izvršene hidroliposukcije većinom izgube pet do deset kilograma u nekoliko postoperativnih mjeseci, nije pronađeno jasno objašnjenje za navede pojavu (bez obzira na to, više je nego dobrodošla našim pacijentima).

Hidroliposukcija je metoda trajnog uklanjanja tvrdokornih masnih naslaga koje se ne mogu ukloniti nikakvim drugim načinom, ali samo u slučaju ako pacijent promijeni dotadašnji režim prehrane i tjelesnih aktivnosti, odnosno ako se ne udeblja za više od desetak kilograma. Hidroliposukcija može uspješno odstraniti nakupine celulita ako se radi o početnim stadijima celulita koji nisu karakterizirani trajnim fibroznim promjenama u potkožnom masnom tkivu. Ako se radi o završnom stadiju celulita, poznatom kao „narančina kora“, tada liposukcija ne može idealno izgladiti kožu, ali može bitno poboljšati konture operiranih područja.

Kakvi pacijenti su idealni za liposukciju? Smijem li se podvrgnuti liposukciji ako imam strije?
Idealni pacijenti za liposukciju su osobe između 20 i 45 godina života, normalne do blago povišene tjelesne težine. Imaju lokalizirane nakupine potkožnog masnog tkiva koje se ne mogu ukloniti posebnim režimima vježbanja i prehrane. Morali bi biti dobrog općeg i kardijalnog zdravstvenog stanja i koža bi im trebala biti normalnog tonusa. Tonus ili napetost kože izuzetno je bitan faktor u postoperativnom period jer je se takva koža može dobro prilagođavati novim konturama potkožnog masnog tkiva. Pacijenti s kožom prožetom strijama ne spadaju u idealne kandidate za liposukciju. Strije su indikator kako je koža nepovratno izgubila elastičnost, a posljedica liposukcije je potenciranje suvišne viseće kože i veće vidljivosti produbljenih strija.

Na kojim dijelovima tijela se može vršiti liposukcija?
Na većini dijelova tijela gdje postoji potkožno masno tkivo debljine od dva do tri centimetra. Dijelovi tijela na kojima se najžešće izvodi liposukcija su stražnjica (lateralne plohe), unutrašnje plohe koljena, bedra (unutrašnje i vanjske plohe), bokovi i prednji trbušni zid. Često masno tkivo uklanja i s lica (obrazi, podbradak) te na muškim mliječnim regijama kod ginekomastije.

Kakve se anestezija koristi kod liposukcije?
Kada se liposukcijom obuhvaćaju veće površine tijela koristi se opća anestezija, a lokalna se primjenjuje kod manjih zahvata, odnosno tretiranja manjih površina.

Koje su najžešće/najpopularnije metode za uklanjanje masnog tkiva?
Klasična ili ”suha” liposukcija (prva metoda, danas se vrlo rijetko koristi), hidroliposukcija (tumescentna varijanta hidroliposukcije), ultrazvučna liposukcija, vibrirajuća liposukcija i laserska lipoliza.

Koja metoda liposukcije postiže najbolje rezultate?
Na osnovu brojnih zahvata liposukcije i višegodišnjeg iskustva, smatramo kako hidroliposukcija postiže najbolje estetske rezultate. Najoptimalniji rezultati postižu se primjenom kombinacije duboke i površinske liposukcije. U ”Ordinaciji Ostojić”koristimo isključivo tanke kanile (promjera tri do četiri milimetra). One odlično tuneliraju – razbijaju potkožno masno tkivo i izvlače ga van. Prednost tankih kanila je i u tome što kirurgu omogućavaju izvrsnu kontrolu kože iznad tretiranih područja što direktno utječe na smanjenje rizika od nastanka postoperativnih nepravilnosti površine kože kao što su udubine i izbočenja. Tanke kanile minimalno traumatiziraju okolna tkiva zbog čega su postoperativni hematomi i otkine značajno smanjeni a samim time je i postoperativni oporavak znatno brži.

Kako izgleda postupak?
Prva faza je preoperativni pregled pacijenta kod kojeg je pristup svakom pacijentu strogo individualan. S pacijentom se razgovara, pažljivo se slušaju želje i očekivanja od zahvata. Uzima se temeljita obiteljska i osobna anamneza nakon čega slijedi psihološka evaluacija. Nakon toga se detektiraju eventualne asimetrije regija koje će biti tretirane. Eventualne asimetrije moraju se predočiti pacijentu i fotografski evidentirati prije operacije. Jedan od vrlo bitnih faza pregleda je palpacija kože i potkožnog tkiva, odnosno procjena napetosti kože i mišica koji se nalaze ispod masnog tkiva. Na kraju se mjeri opseg područja koje će biti tretirana kako bi se mogao usporediti opseg u postoperativnom tijeku, odnosno da se može i egzaktnim brojkama evaluirati rezultat operacije.

Koje su komplikacije vezane za liposukciju i kako su česte?
Komplikacije zahvata su iznimno rijetke, a moguće su eventualne rane i kasne komplikacije. Moguće rane komplikacije su krvarenje, infekcija, masna embolija, formiranje seroma ili tekućine u prostorima odakle je odstranjeno masno tkivo. Pod moguće kasne komplikacije spadaju iregularnost površine kože, hipertrofični ožiljci i potkožne ”grudice” masnog tkiva.

Kako izgleda i na što treba paziti u postoperativnom period?
Pacijentima se preporuča mirovanje u sljedećih nekoliko dana, a spavati bi se trebalo na leđima s blago podignutim nogama. Preporučuju se lagane i kratke šetnje. U prva dva dana nakon operacije hematomi odnosno otekline operiranih regija su najizraženije, a moguća je povišena temperatura do 38°C. Temperaturu ne treba posebno liječiti, eventualno se može uzeti antipiretik, a hematomi produ nakon tri do četiri tjedna (proces se može ubrzati tretmanima limfne drenaže). U nekoliko postoperativnih dana pacijenti također mogu osjećati malaksalost, pospanost i blagi zamor pri naporu. Preparati acetilsalicilne kiseline kao što su Aspirin i Andol ne smiju se konzumirati jer povećavaju rizik krvarenja.

Steznik na tretiranim dijelovima mora se nositi bar šest, a optimalno je osam tjedana. Steznik se prvi postoperativni tjedan uopće ne skida, a zatim može skinuti do pola sata dnevno. Pacijenti ne pate od postoperativnih bolova jer se prvi dan nakon operacije primaju intramuskularne injekcije a potom kroz sljedećih nekoliko dana uzimaju se tablete analgetika. Blaga bol se može osjetiti kroz postoperativni period, a većina pacijenata ju opisuje kao upalu mišica nakon intenzivne fizičke aktivnosti. Rezultat liposukcije definitivan je nakon tri do četiri mjeseca.