Blefaroplastika
Podbuhli, otečeni, “umorni” očni kapci (podočnjaci u pučkom žargonu) česta su karakteristika brojnih lica u različitim životnim dobima. Mnogi se žale na osjećaj “težine” u očnim kapcima te navode kako imaju umoran i pospan izgled tokom cijelog dana. Razlozi za nastanak podbuhlih kapaka su mnogostruki: nasljeđe, proces starenja i određena stanja ili kronične bolesti organizma. Nasljedni čimbenici se najčešće očituju u mladih žena, najprije u adolescenciji, potom u kasnim dvadesetim i tridesetim godinama. Anatomski, riječ je o nasljednom višku masnog tkiva očne šupljine (orbita), koje prodire prema naprijed u tkivo kapka. Navedene promjene uglavnom zahvaćaju donje kapke.
Starenje i bolest
Proces starenja tkiva je nužnost premda je vrlo individualan glede brzine i intenziteta, odnosno, ne stare svi ljudi na jednak način. Starenjem koža kapka gubi elastičnost i čvrstoću (propadanje elastičnih i kolagenih vlakana) te se stvara vidljiv višak kože. Dodatno, orbikularni očni mišić (funkcija mu je zatvaranje kapaka) postaje mlohav ili zadebljan, vezivno potporno tkivo kapka slabi te očna mast prodire prema naprijed, što stvara tipične očne “vrećice”. Katkad višak kože orbikularnog očnog mišića, očne masti (blefarohalazija) i eventualno spuštena (ptotična) suzna ili lakrimalna žlijezda stvaraju nabor gornjih kapaka koji se preklapa preko linije trepavica i sužava gornji i lateralni dio vidnog polja. Zbog toga osoba forsirano podiže obrve kako bi proširila vidno polje, što nabire čelo i pojačava vodoravne bore te je često uzrok čeonim glavoboljama.
Neke kronične bolesti organizma također mogu uzrokovati natečenost očnih kapaka, npr. kronične bolesti bubrega i srca. Pojačana aktivnost štitne žlijezde (hipertireoza) može rezultirati upadljivim izbočenjem očnih jabučica (proptoza), a smanjenje aktivnosti štitnjače (hipotireoza) može dovesti do edema lica i kapaka (miksedem). Katkad alergija, zatim promjene hormonalnog statusa tijekom ciklusa žene ili kronična neispavanost stvaraju prolaznu otečenost očnih kapaka. U spomenutim kroničnim bolestima ili stanjima podbuhlost kapaka je uglavnom rezultat viška medustanične tekućine u rahlom tkivu kapka (edem). Terapija kronične bolesti ujedno je terapija edematoznih kapaka.
“Podočnjaci” uzrokovani nasljednim čimbenicima ili starenjem mogu se uspješno i trajno riješiti jedino estetskim zahvatom – blefaroplastikom. Blefaroplastika je vrlo česta i uspješna metoda estetske kirurgije, a zahvat se najčešće radi u lokalnoj anesteziji i traje prosječno 1-2 sata, ovisno o broju kapaka koji se korigiraju. Operacija je posve bezbolna, a ožiljak je potpuno nevidljiv, jer je koža kapka vrlo tanka i vrlo brzo zacjeljuje. Nakon operacije, pacijent se zadržava pod liječničkom opservacijom nekoliko sati, a potom se otpušta na kućnu njegu. Nema postoperativnih bolova, a lokalno se primjenjuju suhi i hladni oblozi u prvih 12 sati. Šavovi se vade nakon 3-5 dana. Većina pacijenata ima pojačano stvaranje suza i osjećaj stranog tijela u oku prosječno dva postoperativna tjedna. Obično se propisuje antibiotska terapija kapima i masti za oči. Pacijent se vraća uobičajenim aktivnostima za 7-14 dana, katkad i prije.
Bleferoplastika je trajna metoda, što znači da jednom uspješno izvršen zahvat eliminira potrebu za ponovnim zahvatom u bližoj ili daljoj budućnosti. Ona postiže svježiji izgled lica i prosježno pomlađuje pacijenta za 5-6 godina. Zaključno, cilj blefaroplasike gornjih kapaka je formiranje glatke, horizontalne plohe kapka od linije trepavica do prirodne bore kapka, koja je prosječno široka desetak milimetara, što je posebno važno za žene pri nanošenju očnog make up-a. Blefaroplastikom donjih kapaka uklanjaju se “podočnjaci” i izglađuje površina kapka, odnosno formira blago konkavan obris kapka u profilnoj projekciji. Nevidljivost ožiljka i rijetke postoperativne komplikacije (najčešće krvarenje u ranom postoperativnom razdoblju) čine ovu metodu jednom od najelegantnijih u estetskoj kirurgiji. Dodatno, blefaroplasika može imati funkcionalni učinak, jer u određenim slučajevima može proširiti suženo vidno polje zbog obilnih nabora gornjih kapaka.
Postupak
Prvi korak je preoperativni pregled pacijenta. Pristup svakom pacijentu je strogo individualan. Uzima se temeljita obiteljska i osobna anamneza da bismo saznali boluje li pacijent od alergije, kroničnih bolesti štitne žlijezde, bubrega i kardiovaskularnog aparata. Želje i očekivanja pacijenta se pažljivo saslušaju. Potom slijedi preoperativni pregled. Pregled gornjih kapaka uključuje procjenu od kojih struktura se sastoji nabor gornjih kapaka, odnos gornjih kapaka prema gornjim koštanim lukovima orbite, a zatim se određuje položaj obrva i mjeri se raspon od maksimalnog „gore-dolje“ pogleda pri fiksiranim obrvama (normalan raspon varira od 10-14 mm) što direktno potvrđuje normalnu funkciju mišića podizača (levator) kapka i njegove aponeuroze (tetive).
Pri pregledu donjih očnih kapaka mora se ustanoviti napetost ili tonus kapka i eventualni višak mlohave kože. Važno je točno procijeniti anatomski odnos donjih očnih kapaka prema očnoj jabučici i zigomatičnoj regiji lica u profilnoj projekciji. Pomoću „distraction“ i „snap back“ testova se procjenjuje napetost donjih kapaka. Također važan dio pregleda je psihološka evaluacija svakog pacijenta. Potrebno je preoperativno ustanoviti eventalne asimetrije očnih kapaka, očnih rasporaka i obrva, što je relativno čest slučaj.
Kirurška procedura
Preoperativni „marking“: na gornjim kapcima je označen suvišni dio mlohave kože koji će biti odstranjen. Na donjim kapcima su prikazani izbočeni orbitalni masni jastučići koji formiraju podočnjake. Antibiotska mast za oči se lokalno primjenjuje u očni rasporak prije zahvata da bi se spriječila iritacija rožnice i spojnice oka otopinama kojima se preoperativno čisti lice.
Primjena lokalnog anestetika u gornji kapak. Zahvat se najčešće vrši u lokalnoj potenciranoj anesteziji u kojoj pacijent ne osjeća bol, opušten je zbog intravenske aplikacije sedativa (hipnotik kratkog djelovanja), te samostalno diše. U većini slučajeva pacijent prespava cijelu operaciju, nakon koje se nalazi nekoliko sati u stanju potpunog gubitka pamćenja (amnezija).
Naš glavni kirurg dr. Ostojić pažljivo pristupa zahvatu koristeći najsuvremeniju opremu za estetsku kirurgiju.
Izvršeni su vretenasti rezovi kože po markiranim linijama. Vidljiva je beskrvnost reza što je inače karakteristika korekcije očnih kapaka. Rez se proteže u dubinu samo kroz kožu koja je najtanja u cijelom organizmu. Zbog toga rezovi izuzetno dobro zacjeljuju, a ožiljci su gotovo nevidljivi.
Izrezivanje suvišne kože gornjeg očnog kapka.
Gornji kapak nakon potpunog odstranjenja suvišne kože. U podlozi se vide horizontalna mišićna vlakna orbikularnog očnog mišića. Slijedi odstranjenje jednako širokog dijela mišića jer doprinosi stvaranju neestetskog nabora gornjih očnih kapaka.
Stanje nakon resekcije dijela orbikularnog očnog mišića. U podlozi operativnog polja su vidljivi orbitalni masni jastučići koji najviše pridonose „punoći“ gornjih očnih kapaka.
Odstranjenje masnih jastučića u tijeku operacije. Tijekom procesa starenja dolazi do slabljenja potpornog tkiva očnih kapaka, što omogućuje prodiranje ili protruziju masnog tkiva iz očne šupljine (orbita) prema naprijed i formira tipične nabore na očnim kapcima koji pacijentu daju umoran i ispaćen izgled.
Odstranjeno suvišno tkivo gornjih očnih kapaka; dio orbikularnog očnog mišića (gore) , suvišna koža (sredina), te suvišno orbitalno masno tkivo (dolje).
Rez je precizno sašiven po načelima estetske kirurgije i lociran u prirodnoj bori kapka („lid crease“) koja se nalazi 9–11 mm od linije trepavice. Ožiljak će biti potpuno nevidljiv.
Korekcija podočnjaka se vrši kroz spojnicu oka ili konjunktivu, dakle s unutarnje strane donjih očnih kapaka (transkonjunktivalna blefaroplastika). Rez se vrši radiovalnim nočem koji zaustavlja krvarenje pri rezu pa je operativno područje gotovo beskrvno.
Na slici je prikazan radiovalni nož kojim kirurg vrši navedeni zahvat. Preciznom uporabom radiovalnog noža postiže se beskrvnost operacije što znači minimalno trajanje postoperativnog oporavka.
Nakon što je završen kompletan rez radiovalnim nožem kroz tri sloja donjih očnih kapaka (spojnica oka, mišić, fascija), dolazi do prodiranja suvišne očne, orbitalne, masti koja je formirala podočnjake. Suvišni dio očne masti se odstranjuje do nivoa donjeg koštanog orbitalnog luka. Rez se ne šiva da bi se izbjegla iritacija spojnice i rožnice oka.
Nakon resekcije ili odstranjenja obilnog orbitalnog masnog tkiva donji kapak se pincetom povuče prema gore da bi se prikazale konture donjeg očnog kapka. Vidljivo je da su podočnjaci odstranjeni. Donji kapak ima normalan, blago udubljen (konkavan) oblik.
Direktno izrezivanje suvišne kože donjih očnih kapaka („pinch“ tehnika). Potom se taj rez zatvara intrakutanim šavom (konac Prolene 5–0).
Na kraju operativne procedure postavljaju se specijalni steri strip flasteri koji odlično imobiliziraju rezove i očne kapke, omogućavaju brzo cijeljenje i smanjuju nastanak postoperativnih oteklina i modrica. Flasteri se drže na kapcima pet dana nakon čega se skidaju zajedno sa šavovima, a u tom periodu kapci se ne smiju vlažiti.
Postoperativni period
Blefaroplastika se najčešće vrši u lokalnoj potenciranoj anesteziji i pacijent se zadržava pod liječničkom opservacijom nekoliko sati nakon zahvata, a potom otpušta na kućnu njegu. Pacijent može imati pojačano stvaranje suza i/ili osjećaj stranog tijela u očima oko dva tjedna. Modrice i otekline obično prolaze za 10–14 dana. Karakteristika ovog zahvata je potpun izostanak postoperativnih bolova te nema potrebe za primjenom analgetika. Pacijenti mogu osjećati blagi pritisak u projekciji očnih kapaka. Jaka bol u ranom postoperativnom tijeku alarmira liječnika, a može se raditi o ozljedi rožnice ili stvaranju hematoma očne šupljine (što je vrlo rijetka postoperativna komplikacija). Nema potrebe za preventivnom primjenom antibiotika jer su postoperativne infekcije u području lica i vrata vrlo rijetke. Pacijenti obično spavaju na leđima s povišenim uzglavljem nekoliko postoperativnih tjedana. Pacijenti se najčešće vraćaju na posao nakon desetak dana, a neki čak ranije uz uporabu sunčanih naočala.
Komplikacije
Komplikacije blefaroplastike su vrlo rijetke, jer se radi o elegantnim i gotovo beskrvnim operacijama. Moguće komplikacije su :
- infekcija
- krvarenje ili hematom
- asimetrija očnih rasporaka, očnih kapaka i/ili obrva (vrlo rijetko i može se naknadno korigirati)
- suhoća očiju (javlja se kod pacijenata koji preoperativno pate od sličnih smetnji)
- produženo pojačano stvaranje suza.
Koji su uzroci podbuhlih kapaka? Mogu li izraženi podočnjaci biti nasljedni?
Podbuhli podočnjaci mogu nastati iz više razloga, najčešći su nasljeđe, proces starenja te kronične bolesti. Nasljedni podočnjaci očituju se već u mlađoj životnoj dobi, najprije u adolescenciji, a zatim u kasnim dvadesetim i tridesetim godinama. U tom slučaju radi se o nasljednom višku masnog tkiva očne šupljine koje prodire u tkivo kapaka prema naprijed. Uglavnom su zahvaćeni donji kapci.
Starenje je najčešći uzrok podbuhlih kapaka pri kojemu koža kapka gubi elastičnost i čvrstoću pri čemu se stvara vidljivi višak kože. Uz to, orbikularni mišić koji ima funkciju zatvaranja kapaka postaje mlohav i vezivno potporno tkivo kapka slabi pri čemu očna mast prodire prema naprijed.
Od kroničnih bolesti koje mogu biti uzrok podbuhlih kapaka možemo spomenuti kronične bolesti bubrega i srca, pojačaju aktivnost štitne žlijezde i alergije. Kronična neispavanost svakako je jedan od čestih uzroka natečenih kapaka.
Mogu li se podočnjaci trajno riješiti drugim metodama osim estetskim zahvatom?
Podočnjaci nastali zbog procesa starenja ili nasljednih čimbenika mogu se trajno riješiti jedino blefaroplastikom, odnosno estetskim zahvatom korekcije kapaka. To je trajna metoda kojom se postiže svježiji izgled lica i pomlađuje pacijenta za pet do šest godina.
Velika prednost ove metode je što se njome formira glatka, horizontalna ploha kapka od linije trepavica do prirodne bore kapka, koja je prosječno široka desetak milimetara, što je posebno važno za žene pri nanošenju kožnog make up-a. Blefaroplastikom donjih kapaka uklanjaju se “podočnjaci” i izglađuje površina kapka, odnosno formira blago konkavan obris kapka u profilnoj projekciji.
Ovo je jedna od najčešćih i ”najelegantnijih” metoda u estetskoj kirurgiji, postoperativne komplikacije su izuzetno rijetke, nema ožiljaka a u određenim slučajevima može i proširiti suženo vidno polje (uzrokovano obilnim naborima gornjeg kapka).
Kako izgledaju pripreme i sam zahvat estetske korekcije kapaka?
Preoperativni pregled prvi je korak u postupku korekcije kapaka. Svakom pacijentu se pristupa individualno, pažljivo se slušaju želje i očekivanja pacijenta i otvoreno razgovara o povijesti bolesti, zdravstvenom stanju, eventualnim lijekovima koji se uzimaju isl.
Daljnjim pregledom određuje se položaj obrva, struktura nabora, napetost kapaka, eventualni višak mlohave kože i mjeri se mjeri se raspon od maksimalnog pogleda ”gore-dolje”. TakoÄ‘er se treba ustanoviti i eventualna asimetrija očnih kapaka, očnih rasporaka i obrva. Važan dio pregleda je i psihološka evaluacija pacijenata.
Sam zahvat se najčešće radi u lokalnoj anesteziji. Ovisno o broju kapaka koji se korigiraju, može obično traje jedan do dva sata. Operacija je bezbolna, a kako je koža kapka vrlo tanka i brzo zacjeljuje, ne ostaju vidljivi ožiljci. .
Koliko traje oporavak od zahvata?
Modrice i otekline prolaze u prosjeka nakon deset do četrnaest dana. U postoperativnom periodu ne koriste se analgetici jer nema postoperativnih bolova. Također, kako su postoperativne infekcije u području lica inače iznimno rijetke, nema potrebe za primjenom antibiotika. U nekoliko postoperativnih tjedana pacijentima se preporuča spavanja na leđima uz lagano povišeno uzglavlje.
Kakve komplikacije mogu nastati kod ili nakon estetske korekcije kapaka?
Moguće komplikacije su infekcija, krvarenje ili hematom, asimetrija očnih rasporaka, kapaka ili obrva, suhoća očiju i produženo pojačano stvaranje suza. Valja napomenuti kako su ove komplikacije iznimno rijetke i sve se mogu naknadno tretirati i ukloniti.
