Estetska operacija nosa spada u najčešće zahvate u estetskoj kirurgiji. U SAD-u se izvrši oko 100 000 estetskih korekcija nosa godišnje. Nos zauzima središnji i najizbočeniji dio lica i zato je najviše izložen traumi. Trauma nosa je najčešći uzrok nastanka deformacija vanjskog nosa i nosne pregrade. Estetska korekcija nosa se smatra najzahtijevnijom operacijom u estetskoj kirurgiji. Spektar deformacija vanjskog nosa je vrlo raznolik, stoga pristup i planiranje operativnog zahvata moraju biti strogo individualni. Deformacije nosa mogu biti stečene i prirođene. Prirođene mogu biti nasljedne i nenasljedne.

Stečene deformacije su najčešće posljedica povreda vanjskog nosa. Deformacije mogu biti locirane u gornjoj trećini nosa (koštani hrbat nosa), u srednjoj ili donjoj trećini nosa (hrskavični hrbat i vršak nosa). Najčešće deformacije su:

– grbavi nos (rinokifoza)

– krivi nos (rinoskolioza)

– predugi nos („overprojecting nose“ ili makrorinija)

– široki nos (pahirinija)

– udubljen ili sedlasti nos ( rinolordoza ili „saddle nose deformity“)

Grbavi nos

Grbavi nos je najučestalija deformacija vanjskog nosa, najčešće karakterizirana normalnim disanjem na nos. Nosna „grba“ se sastoji od koštane i hrskavične komponente. Izolirana koštana ili hrskavična grba se rijetko dijagnosticira, a nastaje kao posljedica ranijih neuspjelih korekcija nosa.

Krivi nos

Krivi nos je uvijek rezultat traume nosa. Blago zakrivljeni nos najčešće ne uzrokuje smetnje disanja, a izrazitiji oblik uvijek otežava normalno disanje na nos. Korekcija krivog nosa je najzahtijevnija vrsta rinoplastike. Nos može biti kriv u svim trećinama ili samo u gornje dvije, odnosno donje dvije trećine. Uspješna korekcija krivog vanjskog nosa gotovo uvijek zahtijeva izravnavanje nosne pregrade čime se postiže trajna normalizacija disanja na nos. Dakle, radi se o istovremeno estetskoj i funkcionalnoj korekciji u jednom operativnom aktu  (rinoseptoplastika).

Predugi nos

Predugi nos ili makrorinija je uzrokovan hipertrofijom nosnih kostiju, zatim prednjeg hrskavičnog dijela nosnog septuma i/ili hipertrofijom hrskavica vrška nosa (alarne ili donje lateralne hrskavice). Takav nos najčešće ne uzrokuje nosnu opstrukciju. Korekcija predugog nosa mora obvezno obuhvatiti sniženje visine hrpta nosa i skraćenje visine nosne piramide (visina nosne piramide se zove projekcija vrška nosa, a to je distanca od spoja nosa s filtrumom gornje usnice do najizbočenije točke nosnog vrška). U „Ordinaciji Ostojić“ koristimo  posebnu modifikaciju skraćenja projekcije vrška nosa koja dosad nije opisana u stručnoj literaturi a, za razliku od drugih metoda, čuva integritet hrskavica vrška nosa te posljedično i trajno zadržava stabilnost nosnog vrška.

Široki nos

Široki nos ili pahirinija se može manifestirati u svim dijelovima vanjskog nosa ili samo u koštanom odnosno hrskavičnom dijelu vanjskog nosa. Široki nos nastaje kao posljedica traume ili nasljednih faktora. Široki nos je najčešće lociran u središnjoj ili medijalnoj liniji lica i nije praćen smetnjama disanja na nos.

Udubljeni  nos

Udubljeni nos ili rinolordoza („saddle nose deformity“) nastaje kao posljedica traume vanjskog nosa, nasljeđa, a vrlo rijetko zbog kroničnih upalnih bolesti nosa poput tuberkuloze ili sifilisa. Umjeren stadij udubljenog nosa ne izaziva otežano disanje na nos, a izražena rinolordoza značajno kompromitira normalno nosno disanje.

Disanje na nos je jedino normalno disanje, dok je disanje na usta patološko. Pri disanju na nos udisaj ili inspirij je dublji, više zraka ulazi u pluća, tj. više kisika ulazi u krvotok (bolja oksigenacija tkiva). Razlozi otežanog disanja na nos su mnogostruki: zakrivljenost ili deformacija nosne pregrade ili septuma, nosni polipi, alergijska upala sluznice nosa i sinusa, kronično povećanje donjih nosnih školjki (anatomske strukture na bočnim ili lateralnim zidovima nosa), tumori. Najčešći razlog nosne opstrukcije je kronično povećanje donjih nosnih školjki, s ili bez deformacije septuma nosa.

U „Ordinaciji Ostojić“ vrlo često kombiniramo estetski zahvat vanjskog nosa ili rekonstrukciju (izravnavanje) nosne pregrade (septoplastika) sa zahvatom trajnog smanjenja nosnih školjki (bipolarna elektroturbinektomija), jer se u medicinskoj praksi često zaboravlja da korekcija septuma ne mora biti dostatna za normalizaciju nosnog disanja; dodatni zahvat rezultira trajnim smanjenjem volumena donjih nosnih školjki. Normalno disanje na nos omogućuje normalno prozračivanje paranazalnih sinusa, a to je glavni preduvjet zdravih sinusa.

Operativne tehnike

Estetska rinoplastika se može izvršiti tzv. „zatvorenom“ i „otvorenom“ tehnikom ili dekortikacijom. U „Ordinaciji Ostojić“ većina korekcija nosa se vrši „zatvorenom“ tehnikom (oko 95%) jer smatramo da se najveći dio estetske problematike može riješiti na ovaj način. Pri zatvorenoj tehnici, svi kirurški rezovi su smješteni unutar nosnih predvorja i gornjem predvorju usta, bez vanjskih ožiljaka. Potrebna je kirurška manualna umješnost snalaženja u skučenom i slabo vidljivom operativnom polju i iskustvo na velikom broju operacija (u „Ordinaciji Ostojić“ izveli smo oko 1 400 raznih operacija na nosu), da bi se dobio izvrstan estetski rezultat.

„Otvorena“ tehnika je indicirana kod posebno teških deformacija vrška nosa ili višestruko prethodno operiranih ili traumatiziranih noseva, koje nije moguće uspješno uraditi „zatvorenim“ pristupom. Otvorena tehnika ostavlja mali ožiljak u obliku slova V na pripoju dijela nosa koji dijeli nosnice (kolumela) na kožni dio gornje usnice. Oteklina kože vrška nosa traje duže nego kod zatvorene tehnike, a to najviše ovisi o vrsti kože vrška nosa.

Uvjereni smo, na temelju dosadašnjeg višegodišnjeg iskustva, da je debljina kože vrška nosa najvažniji prognostički faktor uspješnog estetskog ishoda korekcije nosa. Debela i masna koža vrška nosa (tzv. sebacealni tip kože) je dugo natečena, a katkad može biti trajno zadebljana nakon korekcije nosa, te može kompromitirati pedantan rad na kostima i hrskavicama nosa. Idealan tip je tanka i suha koža vrška nosa, pri čemu je estetski rezultat bitno bolji, oporavak brži, a estetski rezultat je potpuno u rukama kirurga. Stoga primjenjujemo injekcije razrijeđenih kortikosteroida u područje vrška nosa, ako se radi o debeloj i masnoj koži, da bi smanjili otekline takve kože u postoperativnom periodu i značajno poboljšali estetski izgled nosa sa sebacealnim tipom kože.

Pri izvođenju estetskih korekcija na nosu služimo se vrlo finim i skupim kirurškim instrumentarijem koji minimalno traumatizira tkivo, a nama omogućuje maksimalan komoditet pri izvođenju tih zahtjevnih tehnika. Konstantno se trudimo i uspijevamo da svaki pacijent dobije novi nos prilagođen licu, a strogo izbjegavamo formirati jednolične noseve, jer ne pristaje svaki nos svakom licu. Drugo, a ne manje važno, pravilo je da uvijek štitimo normalnu funkciju disanja na nos. Nikad se ne smije žrtvovati normalno disanje na nos na račun estetskog izgleda nosa. Mi maksimalno uspijevamo uskladiti estetske i funkcionalne zahtjeve na dobrobit naših pacijenata.

Rekonstrukcija nosnog septuma ili septoplastika

Septoplastika se može izvoditi kao izolirani kirurški zahvat ili u sklopu s korekcijom vanjskog nosa u jednom operativnom aktu, pa se zove rinoseptoplastika, koja je vrlo zahtjevan zahvat. Osnovni princip takvog kombiniranog, estetsko-funkcionalnog, zahvata  je zadovoljavanje oba kriterija: postizanje lijepog izgleda vanjskog nosa i trajna normalizacija disanja na nos. Pritom statika vanjskog nosa, koja najviše ovisi o prednjim dijelovima nosnog septuma, mora biti maksimalno sačuvana da bi takav nos bio čvrst i stabilan u postoperativnom razdoblju. Ako se ne poštuje taj osnovni kirurški postulat, vanjski nos je vrlo nestabilan i osjetljiv na najmanje traume koje lako uzrokuju povrat deformacije septuma s posljedičnom opstrukcijom nosnog disanja. Septoplastika se vrlo često kombinira s trajnim smanjenjem volumena donjih nosnih školjki, jer se tako postiže optimalno disanje kroz nos, te cijeli organizam dobiva znatno više kisika u krvotok.

Postupak

Prvi korak je preoperativni pregled pacijenta na kojem se mora precizno ustanoviti tip deformacije vanjskog nosa i/ili nosne pregrade. Pristup svakom pacijentu je strogo individualan. Uzima se temeljita obiteljska i osobna anamneza. Želje i očekivanja pacijenta se pažljivo saslušaju. Nakon razgovora slijedi pregled (opip ili palpacija, inspekcija, rinoskopija i postrinoskopija). Ako se radi o grbavom nosu, mora se precizno ustanoviti lokacija nosne grbe. Dodatno, treba izmjeriti septolabijalni kut (kut između nosa i gornje usnice) i ustanoviti postoji li pad vrška nosa prema dolje pri animaciji lica.

Tip kože vrška nosa je jedan od najvažnijih prognostičkih faktora za postizanje optimalnog estetskog rezultata. Najbolji tip je tanka i suha koža vrška nosa. Nosne šupljine se odlično mogu prikazati rinoskopskim i postrinoskopskim pregledom te utvrditi deformacije nosne pregrade, unutrašnje nosne valvule, nosnih školjki i eventualne tvorbe u nosnim šupljinama. Važan dio pregleda je psihološka evaluacija svakog pacijenta.  Eventualne asimetrije u području vrška nosa, nosnih krila i nosnica moraju biti notirane i predočene pacijentu.

Kirurška procedura ili rinoplastika

U „Ordinaciji Ostojić“  95 % estetskih korekcija vanjskog nosa se vrši tzv. „zatvorenom“ tehnikom, a svega 5% otvorenom ili dekortikacijskom tehnikom. IzvoÄ‘enje zatvorene tehnike zahtijeva precizan kirurški rad na malom i slabo dostupnom prostoru i iziskuje zavidnu kiruršku vještinu. Slijedi prikaz zatvorene estetske rinoplastike.

Preoperativni „marking“.

Glavni kirurg, dr. Duje Ostojić, postavlja glavu na operativnom stolu u prikladni položaj kako bi lakše mogao pristupiti nosu i izvršiti navedeni zahvat.

Prvi korak u kirurškoj proceduri je primjena lokalnog anestetika direktno u vanjski nos, okolna područja lica i nosne šupljine. Lijeva nosnica je ispunjena krpicama gaze koje su prethodno natopljene sprejem lokalnog anestetika i efedrinskim kapima za nos. Time se postiže bezbolnost primjene lokalnog anestetika i izvrstan pogled u nosne šupljine radi dijagnostike eventualnih dubokih deformacija nosne pregrade.

Početak estetske korekcije nosa je tzv. V–Y procedura: presijecanje frenuluma gornje usne i mišićnih vlakana koji spuštaju vršak nosa pri animaciji lica (smijeh, govor). Cilj tog kirurškog manevra je postizanje stabilnosti vrška nosa nakon operacije, odnosno prevencija padanja vrška nosa pri animaciji lica.

Odstranjenje komadića hipertrofične kosti (nosna spina) će dodatno rasteretiti anatomski odnos između nosa i gornje usnice.

Šivanje inicijalnog V reza  da se završno formira rez u obliku slova Y s resorptivnim šavovima.

Y-V  kirurški manevar podiže vršak nosa za otprilike 1-2 mm.

Početni rez u desnom predvorju nosa. Operacija je praktično beskrvna zbog precizne aplikacije lokalnog anestetika s adrenalinom.

Odstranjen komad hrskavice vrška nosa s ciljem sužavanja nosnog vrška. Potreban je vrlo precizan i delikatan kirurški rad na mekanim i nježnim hrskavicama.

Kompletiranje rezova u nosnim predvorjima da bi se omogućio pristup na donji rub nosne pregrade i na nosni hrbat.

Dio donjeg ruba hrskavice nosne pregrade je odstranjen zajedno s okolnom sluznicom da se postigne dodatno podizanje nosnog vrška.

Pomoću posebnih kirurških škara za prepariranje odvaja se koža vanjskog nosa od podležećih nosnih kostiju i hrskavica.

Preciznim i pažljivim kirurškim radom odstranjen je dio nosnih kostiju koje su forimirale tzv. „grbav“ nos (rinokifoza).

Pažljiva procjena linije hrpta nosa iz profila i zadovoljstvo postignutim rezultatom.

Šivanje rezova u nosnom predvorju resorptivnim koncem 4–0.

Postavljanje spužvastih nosnih tampona u nosne šupljine radi postizanja unutarnje imobilizacije. U našoj ordinaciji se koriste sterilni nosni tamponi od spužve koji imaju veliku moć upijanja sukrvave sluzi u nosnim šupljinama. Takvi tamponi ne mogu pasti straga u ždrijelo jer su napravljeni u jednom komadu, lako i bezbolno se izvlače van i postižu odličnu imobilizaciju bez proširivanja operativno suženih nosnih kostiju.

Prikazano je stanje nakon obostranog sužavanja nosnica. Rezovi su precizno locirani na pripoju nosnih krila na lice i bit će gotovo nevidljivi nakon dva do tri mjeseca.

Na slici se vidi najsuvremeniji materijal (turbocast) koji se koristi kao vanjski nosni kalup nakon prikladnog modeliranja. Materijal je perforiran, što omogućuje bolje „disanje kože“ ispod kalupa. Navedeni materijal se može izvrsno modelirati prema željenom obliku vanjskog nosa i puno je kvalitetniji i učinkovitiji, ali i skuplji nego drugi materijali koji se koriste za nosne kalupe.

Postavljanje specijalnih američkih steri strip flastera radi smanjenja oteklina vanjskog nosa.

Postavljanje kalupa na vanjski nos i završno modeliranje nosa.

Postavljanje steri stripa kako bi se postigla prirodnija zaobljenost donje plohe vrška nosa.

Prikazano je stanje nakon završetka operacije postavljanja kalupa i flastera. Kod estetske rinoplastike, nosni tamponi se vade nakon 24 sata, a vanjski kalup se skida nakon 7 dana. Većina šavova (predvorje usne šupljine i nosa) su resorpcijski pa ih ne treba uklanjati. Ako su postavljeni trajni šavovi pri sužavanju nosnica, tada se uklanjaju sedmi postoperativni dan.

Postoperativni period

S obzirom da se većina estetskih korekcija nosa u „Ordinaciji Ostojić“ vrši u lokalnoj potenciranoj anesteziji, pacijent se zadržava nekoliko sati pod budnim nadzorom liječnika. Pacijent ne trpi nikakve postoperativne bolove jer prima intramuskularne injekcije analgetika. Sukrvav iscjedak iz nosa traje nekoliko dana. Nosni tamponi se vade iz nosa sljedeći dan (estetska rinoplastika), odnosno nakon 3–5 dana (rinoseptoplastika i septoplastika). Modrice i otekline očnih kapaka i lica mogu biti najizraženije 2–4 dana nakon operacije, a obično traju 10–14 dana. Pacijent treba spavati u ležećem položaju s povišenim uzglavljem najmanje 4 tjedna. Lokalna primjena nosnih sprejeva može ubrzati čišćenje nosnih šupljina od krasti, ugrušaka i resorptivnih šavova, što omogućuje normalno disanje na nos.

U narednih mjesec dana pacijent mora strogo izbjegavati traumu i/ili fizičke manipulacije nosom. Tjelesne aktivnosti poput sportova s loptom se također moraju izbjegavati najmanje 4 tjedna. Utrnulost ili  hipoestezija vrška nosa obično perzistira 2– 4 mjeseca nakon zahvata. Pacijenti ne bi smjeli nositi teške naočale najmanje 4 tjedna. Prehrana treba biti pasirana ili kašasta nekoliko dana uz redovitu toaletu usne šupljine nakon svakog obroka.

Komplikacije

Komplikacije korekcije nosa su vrlo rijetke. Moguće komplikacije su:

  • infekcija (u „Ordinaciji Ostojić“ nismo imali nijedan slučaj postoperativne infekcije nosa u preko 1400 operacija)
  • krvarenje (vrlo rijetko, uglavnom se događa u osoba koje su preoperativno patile od čestih krvarenja iz nosa)
  • hipertrofični ožiljci odnosno keloidi (nismo imali niti jedan slučaj u praksi)

Koje su najčešće deformacije nosa?
Deformacije nosu su raznolike i veliki ih je broj. Mogu biti stečene i prirodene, a prirodene mogu biti nasljedne i nenasljedne. Stečene deformacije su najčešće posljedica povrede vanjskog nosa, jer nos zauzima središnji i najizbočeniji dio lica, stoga je najizloženiji traumi. Najčešće deformacije nosa su grbavi nos, krivi nos, predugi nos, široki nos i udubljeni ili sedlasti nos.

Što je rinokifoza?
Grbavi nos ili rinokifoza najčešći je oblik deformacije vanjskog nosa. Nosna ”grba” se sastoji od koštane i hrskavične komponente i uglavnom se normalno diše na nos. Izolirana koštana (hrskavična) grba se dijagnosticira rijetko i obično je posljedica ranije neuspjelih korekcija nosa.

Zbog čega nastaje ”krivi” nos?
Krivi nos ili rinoskolioza nastaje gotovo uvijek zbog traume nosa. Ako se ne radi o izrazitom obliku, zakrivljeni nos (dakle blagi oblik) uglavnom ne uzrokuje smetnje disanja na nos. Kako nos može biti kriv u svim trećinama, korekcija krivog nosa spada medu najzahtjevnije operacije rinoplastike i gotov uvijek zahtjeva izravnavanje nosne pregrade cime se postiže trajna normalizacija disanja na nos.


Utječe li predugi/široki nos na disanje?

Makrorinija ili predugi nos uzrokuje hipertrofija nosnih kostiju, hipertrofija prednjeg hrskavičnog dijela nosnog septuma i hepertrofija hrskavica vrška nosa. Najčešće ne uzrokuje poteškoće u disanju na nos. Široki nos ili pahirinija može se pojaviti u svim dijelovima vanjskog nosa ili samo u koštanom/hrskavičnom dijelu vanjskog nosa. Može nastati kao posljedica nasljednih faktora ili traume. Najčešće ne uzrokuje smetnje u disanju nosa.

Što uzrokuje rinolordozu?
Rinolordoza ili udubljeni nos najčešće je uzrokovana traumom vanjskog nosa ili nasljeđem. Vrlo rijetko uzrok može biti kronična upalna bolest nosa.

Koje tehnike rinoplastike se koriste u ”Ordinaciji Ostojić”?
Općenito, estetska rinoplastika može se izvršiti tzv. ”zatvorenom” i ”otvorenom” tehnikom. U ”Ordinaiciji Ostojić” oko 95% korekcija nosa provodi se ”zatvorenom” tehnikom. Smatramo kako se većina estetskih problema može riješiti ovom tehnikom koja daje izvrstan estetski rezultat. Kako su kod ove tehnike svi kirurški rezovi smješteni unutar nosnih predvorja i gornjem predvorju usta i nema vanjskih ožiljaka, ona zahtjeva visoki stupanje kirurškog iskustva i manualne umješnosti snalaženja u skučenom i slabo vidljivom operativnom polju. Dr. Ostojić i njegov stručni tim ima iza sebe preko 1400 uspješnih operacija nosa.

”Otvorena” tehnika koristi se kod korekcija teških deformacija vrška nosa, višestruko traumatiziranog nosa (ili prethodno operiranog) ili kada jednostavno nije moguće uspješno provesti ”zatvorenu” tehniku. Valja napomenuti kako otvorena tehnika ostavlja mali ožiljak u obliku slova V na pripoju dijela nosa koji dijeli nosnice na kožni dio gornje usnice.

Kada se primjenjuje i septoplastika?
Septoplastika se može izvoditi kao izolirani kirurški zahvat ili u kombinacijom s korekcijom vanjskog nosa u jednom operativnom aktu, tada se naziva rinoseptoplastika. Kod ovakvog kombiniranog zahvata cilja se na zadovoljavanje dva kriterija – postizanje lijepog izgleda vanjskog nosa i trajna normalizacija disanja na nos. Kod ovakvog zahvata statika vanjskog nosa mora biti maksimalno sačuvana kako bi nos bio čvrst i stabilanu postoperativnom razdoblju. U protivnom vanjski nos će biti nestabilan i osjetljiv na traume (čak i najmanje) što često rezultira povratom deformacije septuma i opstrukcijom nosnog disanja. Septoplastika se vrlo često kombinira s trajnim smanjenjem volumena donjih nosnih školjki, jer se tako postiže optimalno disanje kroz nos, te cijeli organizam dobiva znatno više kisika u krvotok.

Što je sve potrebno obaviti kod priprema za rinonplastiku?
Preoparativni pregled počinje uzimanjem temeljite osobne i obiteljske anamneze i razgovorom s pacijentom gdje se pažljivo slušaju želje i očekivanja od zahvata. Nakon razgovora vrši se pregled – opip ili palpacija, inspekcija, rinoskopija i postrinoskopija. Ukoliko se radi o grbavom nosu, precizno se detektira lokacija nosne grbe. Također treba izmjeriti septolabijalni kut, odnosno kut izmedu nosa i gornje usnice, te ustanoviti postoji li pad vrška nosa prema dolje pri animaciji lica. Nosne šupljine se odlicno mogu prikazati rinoskopskim i postrinoskopskim pregledom te utvrditi deformacije nosne pregrade, unutrašnje nosne valvule, i eventualno u nosnim šupljinama.  Osim toga, potrebno je notirati i predočiti pacijentu eventualne asimetrije u području vrška nosa, nosnih krila  i nosnica. Vrlo važan dio preoperativnog pregleda je i psihološka evaluacija svakog pacijenta.

Koje su moguće komplikacije korekcije nosa?
Koplikacije su vrlo rijetke, a eventualno se može pojaviti infekcija, krvarenje i hipertrofčni ožiljci odnosno keloidi. U ”Ordinaciji Ostojić” u preko 1400 operacija nismo imali ni jedan slučaj postoperativne infekcije, krvarenja su bila izuzetno rijetka (većinom su se javljala kod osoba koje su patile od cestih krvarenja iz nosa i prije operacije), a nismo zabilježili ni jedan slučaj keloida (hipertrofičnih ožiljaka).

Kako teče postoperativni period rinoplastike?
Pacijenti se zadržavaju nekoliko sati pod budnim nadzorom liječnika. Sukrvav iscjedak iz nosa traje nekoliko dana i zbog njega se koriste tamponi. Vade se odmah sljedeći dan (estetska rinoplastika) odnosno nakon tri do pet dana (septoplastika i rinoseptoplastika).Modrice i otekline očnih kapaka obično traju deset do četrnaest dana, a najizraženiji su dva do četiri dana nakon operacije. Najmanje četiri tjedna pacijent treba spavati na leđima s lagano povišenim uzglavljem. U sljedećih mjesec dana nakon operacije pacijent mora izbjegavati bilo kakve fizičke traume ili manipulacije nosom. Utrnulost vrška nosa obično se osjeća dva do četiri mjeseca nakon zahvata. Pacijent mora izbjegavati nošenje teških naočala bar četiri tjedna. Preporuča se da prehrana bude pasirana ili kašasta sljedecih nekoliko dana, a nakon svakog obroka potrebna je redovita toaleta usne šupljine.

U ovom tekstu želimo vas informirati o vrstama zahvata korekcije nosa, ztv. septoplastika i rinoplastika, kako se vrše operacija septuma nosa i devijacije nosa, kada se izvode zatvorena i otvorena tehnika i koji kriteriji moraju biti zadovoljeni. Estetska korekcija nosa može se izvršiti na 2 načina, odnosno primjenom zatvorene ili otvorene tehnike. U zatvorenoj tehnici nema vanjskih rezova, a samim time ni vidljivih ožiljaka nakon operacije. Svi rezovi vrše se unutar nosnih predvorja i predvorju usana. Ova tehnika zahtjeva manualnu umješnost estetskog kirurga i izvrsno snalaženje u slabo vidljivom operativnom području, no estetski rezultati su vrhunski. Kako u ”Ordinaciji Ostojić” na prvom mjestu imamo zadovoljstvo pacijenata, a imamo i veliko iskustvo s ovom tehnikom (preko 1400 izvedenih operacija na nosu), kada god je moguće odlučujemo se za zatvorenu tehniku korekcije nosa.

U nekim slučajevima teško deformiranog vrška nosa ili prethodno višestruko operiranog ili traumatiziranog nosa nije moguće primijeniti vanjsku tehniku. Tada se primjenjuje vanjska tehnika koja ostavlja mali ožiljak između  kožnog dijela gornje usnice i nosnica. Oteklina vrška nosa ovisi dosta o vrsti kože na vršku nosa, no redovito traže duže u usporedbi sa zatvorenom tehnikom.

Trajanje postoperativnih oteklina i  općenito estetski rezultat korekcije nosa ovisi najviše o debljini kože vrška nosa. Iz našeg iskustva, tanka i suha koža uvjetuje najbolje estetske rezultate i najbrži oporavak od operacije. Sebacealni tip kože (masna i debela koža) vrška nosa obično je dugo natečena nakon operacije, a ponekad se javlja i trajno zadebljanje. Sve navedeno može negativno utjecati na rad na kostima i hrskavicama nosa. Kod ovakvog tipa kože u području vrška nosa primjenjuju se injekcije razrijeđenih kortikosteroida kako bi se smanjile otekline na vrhu nosa i općenito poboljšali estetski rezultati.

Septoplastika se osim zasebno može izvoditi u kombinaciji sa rinoplastikom (estetskom korekcijom vanjskog nosa) i ovakav operativni zahvat naziva rinoseptoplastika. U ”Ordinaciji Ostojić” vrlo često kombiniramo estetski zahvat vanjskog nosa sa zahvatom trajnog smanjenja nosnih školjki (bipolarna elektroturbinektomija). Rinoseptoplastikom se zadovoljavaju i estetski u funkcionalni rezultati (normalizacija nosnog disanja). Pri tome se gleda da statika vanjskog nosa bude maksimalno očuvana što rezultira čvrstinom i stabilnošću nosa nakon operacije. Najčešći razlog nosne opstrukcije je kronično povećanje donjih nosnih školjki, s ili bez deformacije septuma nosa, stoga se često septoplastika kombinira sa trajnim smanjenjem volumena donjih nosnih školjki čime se postiže optimalno nosno disanje.

Zbog svega navedenog, beskompromisno radimo na postizanju idealnih estetske i funkcionalne forme kako bi pacijenti bili apsolutno zadovoljni zahvatom. Korigirani nos je stoga uvijek prilagođen licu, a pri tom je sačuvana normalna funkcija disanja nosa. Višegodišnje iskustvo sa zahvatima korekcije nosa, maksimalna pažnja i stručnost, individualni pristup svakom pacijentu i visoko kvalitetni kirurški instrumentarij osiguravaju odlične rezultate i zadovoljstvo naših klijenata.